Dočuli apostoli i braća po Judeji da i pogani primiše riječ Božju

pa kad Petar uziđe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati:

"Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"

Onda započe Petar te im izloži sve po redu:

"Molio sam se, reče, u Jopi kadli u zanosu ugledam viđenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s četiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene.

Zagledah se, promotrih je i vidjeh četvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.

Začuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'

Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili nečisto ne uđe u usta.'

A glas će s neba po drugi put: 'Što Bog očisti, ti ne zovi nečistim.'

To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuče na nebo."

"I odmah se, evo, pred kućom u kojoj bijah pojaviše tri čovjeka poslana iz Cezareje k meni.

A Duh mi reče da pođem s njima ništa ne premišljajući. Sa mnom pođoše i ova šestorica braće te uđosmo u kuću tog čovjeka.

On nam pripovjedi kako je u svojoj kući vidio anđela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar;

on će ti navijestiti riječi po kojima ćeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'"

"I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku.

Sjetih se tada riječi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.'

Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?"

Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: "Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život!"

Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajući Riječi doli samo Židovima.

Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješćujući evanđelje: Gospodina, Isusa.

Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.

Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju.

Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odlučnosti srca ostanu uz Gospodina.

Ta bijaše to muž čestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.

Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla.

Kad ga nađe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i poučavali poveće mnoštvo te se u Antiohiji učenici najprije prozvaše kršćanima.

U one dane dođoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.

Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da će uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.

Stoga će svatko od učenika, odlučiše, koliko smogne poslati da se posluži braći u Judeji.

To i učiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.